Kroz 20 solističkih izvedbi skladbi hrvatskih autor(ic)a tijekom čitave godine obilježavamo 20 plodnih godina na sceni suvremene glazbe, a tijekom ovog ciklusa solistički se iskazuju dugogodišnji članovi ansambla. Osim prilike za međusobnu suradnju ovih sjajnih glazbenika, međunarodnih turneja, pustolovine rada u ovom ansamblu donose i brojna uzbudljiva iskustva – od prijeko potrebne raznolikosti repertoara te svježine i priike za iskušavanje novoga u glazbi, do neizvjesnosti praizvedbi i izazova rješavanja glazbenih izazova, ponekad i u zadnji tren. Ovaj put u središtu pozornosti je udaraljkaš Marko Mihajlović, timpanist Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, suradnik brojnih domaćih orkestara i ansambala te pedagog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali i protagonist izazovnih koncertantnih udaraljkaških partitura s kojima se Cantus ansambl susreće. 

 

Međunarodno prepoznatu hrvatsku udaraljkašku zajednicu koje su dio i udaraljkaši Cantus Ansambla već godinama predvodi Igor Lešnik, glazbenik, skladatelj i pedagog. Kroz djelovanje udaraljkaškog odsjeka koji je osnovao pri Muzičkoj akademiji čiji je danas dekan, te kroz udaraljkaške ansamble i brojne umjetničke projekte koje je vodio uvelike je oblikovao domaću udaraljkašku i glazbeničku scenu, a svojim autorskim doprinosom i udaraljkaški repertoar uopće.

 

U skladbi Masque & Tears Lešnik razvija glazbene ideje iz svoje ranije skladbe za udaraljkaški ansambl, Musketeers koja koristi sekstet udaraljki: četiri mala bubnja,veliki bubanj i činele. U Masque & Tears solist sam iznosi sve ono što je glazbenički sekstet imao zadaću učiniti u originalnoj skladbi, proširujući paletu izvedbenih mogućnosti i mameći solista još više u područje muzičkog teatra. „Izvorna namjena malog bubnja kao sredstva za prenošenje poruka ‘na daljinu’ u akustički nepovoljnim uvjetima, danas je – u vremenu nesklonom izvođačkoj umjetnosti – aktualnija nego ikad. Pritom je argument ponekad jači ako je glasniji,“ napisao je Igor Lešnik.